Trisomija 9p zbog t(9p 14q) de novo

NINA CANKI, MARIE-ODILE RETHORÉ, J. FERRAND i JERÔME LEJEUNE

Lij. vjes, 97:103, 1975


Résumé :

Sažetak : Kromosomska analiza ucinjena nakon dena-turacije preparata toplinom omogucila je prikazivanje novog slucaja ciste i homogene trisomije kratkog kraka kromosoma 9 koja je proizašla iz nanovo nastale centricne fuzije t(9p 14q). Malformativnu sliku bolesnika obilježava dismorfni sindrom, zaostalost u psihomotornom razvoju te osobitosti dermatoglifa. Autori zakljucuju da je klinicka slika trisomije kratkog kraka kromosoma 9 sada dovoljno dobro utvrdena da bi mogla uputiti na dijagnozu vec jednostavnom analizom fenotipa. Medutim, kromosomski dokaz bolesti može pružiti samo upotreba novih tehnika oznacavanja kromosoma.

Sommaire

Haut

Prikaz bolesnika

Žensko dijete (slika 1, II, 12) rodeno je nakon trudnoce normalna toka i trajanja 9. kolovoza 1972. Porodajna težina bila je 4180 grama

Majka djeteta poljskog podrijetla, rodena 1936, osim dvaju spontanih pobacaja ne navodi nikakvih bolesti. Otac podrijetlom Francuz, roden 1934, normalna je fenotipa. Sva živa braca su zdrava. Muško dijete (slika 1, II, 5) umrlo je u dobi od mjesec dana zbog toksikoze.

U veljaci 1973, tj. u dobi od 6 mj., dijete teži 6,7 kg, dugo je 69 cm, obujma glave 41,5cm; ne sjedi, ne drži glavu, postoji generalizirana hipotonija. Kvo-cijent inteligencije nije mjeren zbog rane dobi.

Glava je asimetricna s plagiocefalijom desno. Vi-soko celo blago je ispupceno. Vlasi su svijetle i sv^ilenkaste. Lice je takoder asimetricno jer je desna strana nešto uvucena. Postoji umjereni hipertelo-rizam (udaljenost izmedu unutrašnjih ocnih kutova 2,6 cm naprema vjednim rasporima od 2,1 cm) te obostrani epikantus. Vjedni raspori su kosi prema

van i nadolje. Ocne jabucice suviše su uvucene u ocne šupljine. Plave, kripticne šarenice sadržs neko-liko Brushfieldovih pjega.

Nos je kratak, mesnatog vrška s medijamm gre-benom koji se nastavlja na vrlo tanku nosnu pre-gradu. Lateralni rubovi filtruma su aplasticni. Gor-nja usna je kratka, a kutovi usta spušteni. Iznad zaokružene brade nalazi se mali horizontalni žlijeb.

Uši su normalno postavljene. Desna uška odstoji pod vecim kutom od parijeto-mastoidne regije, slabo je zavijena ruba i ima Darvvinovu kvržicu, dok je na lijevoj strani rub heliksa pravilan.

Vrat je dobro razvijen. Na trupu s desne strane ispod akromiona opaža se jamica, postoje aplasticne prsne bradavice te mala pupcana hernija. Male stidne usne vrlo su slabo razvijene.

Stopala su u ekvino-varus položaju. Na obje ruke postoji jaka klinodaktilija cetvrtog i petog prsta, te brahimezofalangija drugog, treceg i cetvrtog prsta. Obostrano se na petom prstu zapaža samo jedna fleksiona brazda.

Lijeva ruka:

Ekvivalent transverzalne palmarne brazde.

Osni triradijus t' završava u 13.

Subdigitalni triradijusi: a4, b7, c9, d11. Pelota u 9.

Na tenaru: petlja otvorena prema 13.

Sve figure na jagodicama prstiju su ulnarne petlje.

Desna ruka:

Lažna poprecna palmarna brazda.

Osni triradijus t završava u 13.

Subdigitalni triradijus'i: a4, b7, c9, d11. Pelota u 9.

Na tenaru petlja otvorena prema 13.

Sve digitalne figure su ulnarne petlje.

Haut

Citogenetski studij

Osoba slika 1, I, 1 (I. P. br. 12731), otac bolesnice: normalan muški kariogram: 46, XY.

Osoba I, 2 (I. P. br. 12 730), majka bolesnice: nor-malan ženski kariogram: 46, XX.

Osoba II, 12 (I. P. br. 12388), bolesnica: Kromo-somska analiza ucinjena nakon denaturacije prepa-rata toplinom prema metodi Dutrillauxa i Lejeunea [1] pokazala je ženski kariogram s 46 kromosoma. U svim ispitivanim stanicama raspoznaje se samo je-dan kromosom 14. Osim toga postoji jedan element velicine kromosoma grupe C. Markadija dugog kra-ka tog kromosoma odgovara dugom kraku kromosoma 14, a markacija kratkog kraka podudara se s onom kratkog kraka kromosoma 9. Ta su nam zapažanja dopustila da odredimo u tog djeteta trisomiju kratkog kraka kromosoma 9 koja je uslijedila nakon iznova nastale centricne fuzije t (9p 14q). Slika 4a pokazuje normalne kromosome 9, normalni kromosom 14 te pregradeni kromosom t (9p 14q) naše bolesnice. Slika 4b shematski prikazuje iznova nastali kromosomski akcident: prijelom u razini centromere jednog kromosoma 9, prijelom u razini centromere jednog kromosoma 14 te uspostavu kromosoma t (9p 14q) [2].

Haut

Rasprava

1970. je opažena sekundarna konstrikcija kromosoma 9 na jednom od pregradenih elemenata u cetiri obiteljske translokacije [3] i opisan dismorfrii sindrom trisomije kratkog kraka kromosoma 9, i to na temelju promatranja pet pacijenata. Još pet prikaza [45,6,7] potvrduje individualnost te nove kromosomske bolesti.

Od deset vec objavljenih slucajeva, šest je uvjetovano malsegregacijom obiteljske translokadije, dva su nastala iznova. Neizvjesni su slucajevi koje su opisali Cantu i sur., medutim postojanje bolesti u dva brata dopušta da se pomisli na neku kromosomsku pregradnju u jednog od roditelja, a koja se nije mogla otkriti klasicnom tehnikom [8].

Do sada prikazani bolesriici osim onih Cantu i sur. (br. 7 i 8) bili su predmet ponovnog kromosomskog ispitivanja nakon denaturacije preparata toplinom1. Zahvaljujuci tom novom istraživanju tocno su odredeni elementi sadržani u translokaciji i loka-lizirane tocke prijeloma [7,9,9a].

Bolesnik br: 1: t(6; 9) (p25; qll) mat

Bolesnik br. 2: t(9; 22) (ql3; ql3) mat

Bolesnik br. 3 i 4: t(9; 22) (pl2 pll) pat

Bolesnlk br. 5: t(9; 19) (pl2; pl ter) mat

Bolesnik br. 6: +9p de novo

Bolesnik br. 7: t(4; 9) (pl5; q21) mat

Bolesnik br. 10: t(15q 9p) de novo

Četiri od prethodno osam analiziranih prikaza, te ovaj koji mi iznosimo odgovaraju cistoj i homogenoj trisomiji 9p:

Bolesnici br. 3 i 4 [3]: u ocevoj translokaciji kratki krak jednog od kromosoma 9 prebacen je na jedan od kromosoma 22 ciji se kratki krak i sateliti nalaze na 9p-. Promatranjem se ne može zakljuciti postoji li ili ne postoji izmjena centromere, ali ono upucuje na to da su tocke prijeloma smještcne u jukstacentromericnom podrucju. U tim uvjetima može se smatrati da se radi o centromeriČkoj fuziji t(9p 22p). Dakle, oba djecaka koja su primila od oca 22p+ jesu trisomicari za samo kratki krak kromosoma 9.

Slucaj br. 6 [5] posljedica je iznova nastalog kromosomskog akcidenta. Fina struktura prekobrojnog malog akrocentricnog kromosoma sasvim odgovara izgledu kratkog kraka kromosoma 9

Slucaj br. 10 [7]: trisomija 9p prouzrokovana je nanovo nastalom centricnom fuzijom t(9p 15q).

Naš slucaj rezultat je iznova nastale centromericne fuzije t(9p 14q).

Haut

Zakljucak

Fenotip bolesnice u skladu s deset prije opisanih bolesnika omogucio je samim klinickim pregledom da se pomisli na dijagnozu trisomije 9p. 1 doista u tog djeteta nalazimo zaostalost u psihomotornom razvoju; dismorfni sindrom: umjerena mikrocefalija, kosi položaj vjednih raspora prema van i dolje, enoftalmija, blagi hipertelori-zam, mesnati vršak i vrlo tanka pregrada nosa, spušteni kutovi usta, odstojece uške, hipoplazija srednjih falangi na ruci; osobitost rasporeda dermatoglifa: ekvivalent transverzalne pal-marne brazde, nejednaka udaljenost izmedu fleksionih brazda prstiju. U naše bolesnice subdigitalni triradijusi u normalnom su položaju, dok je u pet prethodnih slucajeva primijecen nedostatak ili spajanje triradijusa b i c.

Klinicka slika trisomije kratkog kraka kromosoma 9 sada je dovoljno dobro utvrdena da bi mogla uputiti na dijagnozu vec jednostavnom analizom fenotipa. Medutim, kromosomski dokaz bolesti može pružiti samo upotreba novih tehnika oznacavanja kromosoma.


Slika 1. Rodoslovlje obitelji I. P. br. 12388.


Slika 2. Propozita u dobi od 6 mjeseci.


Slika 3. Dermatoglifi propozite.


Slika 4a. Par kromosoma 9, kromosom 14 te kromosom t(9p 14q) osobe II, 12. 4b. Shema iznova nastalog kromosomskog akcidenta u osobe II, 12 i uspostavljanje kromosoma t(9p 14q). Strelice naznacuju vjerojatne tocke prijeloma na kromosomima 9 i 14.


Haut

Literatura

1. Dutrillaux B., Lejeune J.: Sur une nouvelle technique d'ana-yse du caryotype humain, C. R. Acad Sci. (Paris), 272:2638, 1971

2. Prieur M., Dutrillaux B., Lejeune J.: Planches descriptives des chromosomes humains, Ann. Génét. 16:39, 1973

3. Rethore M. O., Larget-Piet L., Abonyi D., Boeswillwald M., Berger R., Carpentier S., Cruveiller J., Dutrillaux B., Lafourcade J., Penneau M., Lejeune J.: Sur quatre cas de trisomie pour le bras court du chromosome 9. Individualisation d'une nouvelle entité morbide, Ann. Génét. 73:217, 1970

4. Cantu J. M., Buentello L., Armendares S.: Trisomie C p: un nouveau syndrome, Ann. Génét. 14:177, 1971

5. Hoehn H., Engel W., Reinwein H.: Presumed trisomy for the short arm of chromosome n° 9 not due to mherited translocation, Humangenetik 12:175, 1971

6. Rott H. D., Schwanitz O., Grosse, K. P.: Partielle Cq Trisomie bei balancierter B4/C9 Translocation bei der Mutter., Z. Kinder-heilk. 109:293, 1971

7. Rethore M. O., Hoehn H., Rott H. D., Couturier J., Dutrillaux B., Lefeune J.: Analyse de la trisomie 9p par dénaturation ménagée, Humangenetik 18:129, 1973

8. Turpin R., Lejeune J.: Les chromosomes humains, Gauthiers Villars, Paris, 1965

9. Paris Conference (1971): Standardization in Human Cytogene- tics, Cvtogenetics 11:313, 1972

9a. Paris Conference (1971): Standardization in Human Cytogenetics. Birth Defects: Original Article Series 8/7, The National Fondation, New York, 1972